Likovno društvo «Kozala» je sljedbenk grupice likovnih zanesenjaka koji su se davne 1946. godine okupljali pod krovom Guvernerove palače da bi stvarali, uživali u svijetu kista  i boja, ali i družili se. Zbog sve većeg broja zainteresiranih, kasnijih su se godina razdvojili na profesionalne članove i likovne stvaraoce – amatere koji su nastavili raditi educirajući se neprestano pod paskom nekog od tada poznatih akademskih slikara ili pedagoga (Radmila Matejčić, Bogumil Karlavaris i drugi).

Društvo je opstalo do današnjih dana unatoč svim krizama i nedaćama zbog gubitka prostora za rad i sastanke, zahvaljujući upravo tom nepresušnom stvaranju i željom za zajedničkim izlaganjem, darujući svojim sugrađanima djeliće osobnog viđenja likovnog doživljaja. Više od 60 godina traje mijena raznolikih izričaja, sklonosti i stremljenja samozatajnih ili pak, eksponiranih autora. I svi su oni, tražeći svoje mjesto pod suncem, radili uporno gradeći svoj izraz, neprekidno se educirajući, bilo u zanatskom ili idejnom poimanju, uživajući u magiji pripadnosti istom ili sličnom svijetu.

Od nespretnih, ali iskrenih pokušaja do djela visoke umjetničke osmišljenosti, zajednička nit koja se provlači je svakako vjerodostojnost doživljenog. Pažljivi promatrač je zasigurno opazio variranje u likovnim zapisima u posljednih nekoliko godina, ne u onih autora koji koji su ostali vjerni finim poetikama u svom prepoznatljivom rukopisu, već dijela onih koji su na teksturama svojih podloga učinili iskorak. Dominiraju eksplozije snažnih tonova vođene beskompromisnim potezima kistom ka apstraktnom izričaju, šireće oko sebe ozračje poimanja novih iskustava, usuđujući se u nevelikoj sredini prikloniti pomacima koji korespondiraju sa likovnim globalnim kretanjima..

Osim zajedničkih nastupa, članovi organiziraju vlastite samostalne izložbe i sudjeluju na mnogim manifestacijama likovnog karaktera ne samo u gradu, regiju, županiji, već i van Republike Hrvatske, promičući ime svoga grada u svim sredinama. Znatan broj pohvala, priznanja i nagrada oplemenjuje njihova nastojanja da predoče svoja viđenja, svoj doživljaj svijeta i pruže to tkanje, kao na dlanu, svim poklonicima ljepote.

Jer, svi mi znamo da je ljepota u oku promatrača  i da je naše samo ono što smo drugima dali.